upstairs at ban's

Trimiod je izmišljeno ime

14.01.2007.

Dobra ponavljanja

Želja i strah

Možemo se učlaniti u klub boraca, možemo u kokainskim noćima krasti satelitske antene ili zaplesati pakleni swing.
   
    Ponavljanje je stvar o kojoj definitivno treba raspraviti. Mi se bojimo i želimo ponavljanja. Bojimo se zapravo rutine jer će ona ubiti svaku živost osim ako ponovljeno ne pretvorimo u ritual. Ritual pijenja kave recimo. Njega se ne bojimo jer njegovim ritualiziranjem i klišeiziranjem ne gubimo doticaj sa stvarnočću. Ne moramo tražiti originalni način pijenja kave a opet se nećemo osjećati loše zbog toga. Neće nam se činiti da nam stvarnost ispijanja kave izmiče pod nogama. Kava je jednako stvarna, ukusna. Dovoljno je koji puta samo promijeniti vrstu, brend, i sve je ok. Želja ponavljanja. Kava ovdje nije dobar primjer jer navodno stvara ovisnost. Ovisnost ne doprinosi osobnom pečatu radnje o kojoj smo ovisni i kao da ima neke veze s mehanikom i automatizmom a to ne volimo. Iako more stvari radimo automatski - dišemo naprimjer - i da nije tako mogli bi i umrijeti. No što je više automatizma kao da je manje užitka, a mi ne želimo ponavljanje samo radi ponavljanja. Želimo ponavljati nešto što je dobro. Dobru kavu, druženja, glazbu, odnose...  

Slučaj

    Mladi autor jednog objavljenog romana pred praznim listom tekstprocesora - a to su  virtualno tone zastrašujuće  praznog bijelog papira - želi ponavljanje. Sve ono uzbuđenje dog je pisao, 'aha efekt' dok je prepravljao, tremu dok je gledao svoje ime otisnuto na hrptu knjige. A kako ponoviti? Da nije možda već sve rekao? Strah je neizbježan. Sakrosantknost njegova stvaralaštva kao da će biti narušena repeticijom a autorstvo zamijeniti klišejem. A što je klišej nego utabani put. Istovremeno topao zbog poznatosti i prezren zbog nedostatka tajni. Treba znači ponavljati samo stvaralaštvo a ne i 'ono nešto' zbog čega se roman i čita a koje, ako se ponavlja više i nije nešto. Ako ne bude ponavljao prvo bit će kao da ga nema i scena će ga zaboraviti jer u prave antologije se ulazi posthumno. Ako bude ponavljao ono drugo past će u žanr a to se danas slabo čita. Gdje su Šejn, Lun i Lesli Elridž? Zameo ih vjetar.


Shaviro i Rahimovski
   
   
Usud ponavljanja je realnost samo takva. Svaki dan se ponavljamo i manje više, osim ako ne radimo s otpremnicama ili slično, ne znamo koji je datum. Ali smo sigurni da je sve u redu. Živimo s one strane kineske kletve i može nas biti baš briga. I čini se da neke stvari lijepo voze na autopilotu. Iz psihologije smo učili da se kompleksnije vještine načelno ne smatraju svladanima ukoliko nismo dostigli nivo automatizacije. Hodanje, vožnja bicikla, auta, pisanje na tipkovnici... A odnos? Ono, žena i muškarac. Aki pjeva i nije se prvi sjetio 'nemoj da nam ljubav bude navika'. Što fali navici? Jedan kolumnist dnevnih novina koji se dotakao slične teme opisao je slučaj starca s kojim je pričao nakon smrti čovjekove žene. "Umrla mi je baka, a baš sam se bio lijepo na nju navikao". Naizgled, ova se rečenica suprotstavlja citiranom stihu. No ipak, ima li ičeg ljepšeg nego znati da se poslije napornog dana vraćamo osobi na koju smo se navikli, koja nas neće iznevjeriti? Ako u životu ne ponavljamo dobre stvari ne valja jer samo ponavljanjem stječemo sigurnost i ekvilibrij. Ako dobre stvari ponavljamo nekakav nas urođeni psihološki mehanizan navodi ka automatici. A čini se da nas taj naš unutrašnji autopilot ne može dobro voziti na svim relacijama. Rješenja mogu biti različita. Možemo se učlaniti u klub boraca, možemo u kokainskim noćima krasti satelitske antene ili zaplesati pakleni swing. Izgleda da par stvari u svemu tome valja imati na umu. Želim li da mi se ponavljaju dobre stvari neće valjati ako ovu dobrotu shvaćam u sebičnom smislu. Šest dana muke i sedmi dosade. Tako je tata pesimizma u filozofiji opisao naš radni tjedan. Alkoholizam ili moralna dekadencija plod su čovjekove dobre želje da probije taj obruč svakodnevnog pakla ponavljanjem dobra sebi. Dobra cuga, dobra žena... sve to dobro naglo dođe na reviziju ako se u cugi ne nađe mjera a žena tuđa - djeca plaču, posao trpi i tako dalje... Čini se da nam je usud i ponavljanje naše dobrote sa svim njenim implikacijama - dobar radnik, dobar muž, dobar čojek ... kako to jednostavno reče naslov jednog dobrog šund Laso romana: Budi dobar kauboju!
<< 01/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
1411

Powered by Blogger.ba