upstairs at ban's

Trimiod je izmišljeno ime

14.01.2007.

Ili se nosi s tim ili se nosi

Želje i zagrade

Stari Rimljani i novi houllebecqovski seksualni turisti  pjevaju istu pjesmu. Ja, ja, ja. Kako je to zatvoreno i tužno.

    Trošim to svoje jadno vrijeme da napravim još gore nevrijeme, rekao bi pjesnik. A zapravo je stvar u željama. Nije čudno što su se od Bude, a vjerojatno i ranije, naovamo, javljali neki koji su željeli da nemaju želja. Ljudskom srcu uvijek nešto treba. Trebanje. Stalno stanje. Kakav je tek problem željeti nešto a ne znati što. Budi pristojan. Odustani od svojih želja. To sam često ja. Ne smijem željeti da me nema jer to je nepristojno prema onima kojima je stalo do mene, a takvih će uvijek biti koliko god mene boljelo što je netko odlučio šutjeti o tome i prestati živjeti u bajci. Slobodan pad u zagrljaj ne voli baš svatko. Lakše je na druge gledati kao na hardver. New hardware found. Install. Use. Remove. Božićno je vrijeme, počasti se novim komadom s još manje memorije. S još jednostavnijim komandama. Sreća je na stranicama svakog broja Glorije. Product placement. Tko još gleda u daljinu londonskog kišnog poslijepodneva kad tamo ionako ničeg nema a ja sam sve? Kako biti dobar? Teta depresija dolazi često a prati je fenomen zubobolje. Čim prestane provjeravam šta je s njom. Svemu dobrom jednom mora doći kraj. Bestraga. Sreća je kao dim cigarete. Ispuni te cijelog, ali ju jednostavno moraš pustiti i povući novi dim nadajući se da je još bolji. Otvoriti novu kutiju. Zapaliti novu. Razboliti se od nje i bez nje. Umrijeti svejedno.

Sramota

    Ja sam ok, ti si ok, naslov je jedne knjige popularne psihologije. Nisam čitao knjigu i ne mogu je kritizirati, no njen mi se naslov cini odličnim i ilustrativnim opisom današnje sekularne ideologije, libertinske i osloboditeljske, tako ljudske a tako licemjerne. Zapravo, radi se o mentalitetu s pretenzijom priječi u ideološke vode. Ili tako ili nikako. Ili si cool ili se goni. Die and let live!
    Pa dobro u čemu je problem? Šta fali ako je čovjek kul? Ako mu je sve ok? Ako mu anything goes? Prijedjimo na konkretan primjer. Čovjeka je ostavila žena. Ili, da ne upadnemo u nemile rod-spol zamke, osoba je ostavila drugu osobu. Ta se osoba, ostavljeni čovjek, sada loše osjeća i nije mu do ničeg. Koliko mu vremena drustvo daje za to? Tjedan dana? Mjesec? Godinu u najboljem slučaju. I to je to. Vrijeme je da se krene. U tome, na kraju krajeva ničeg loseg nema. Ni u želji da čovjeku pomognemo da prebrodi niti u bacanju pogleda na budućnost gdje je ionako sve. Običaji u društvu se mijenjaju. Običaj koji je, nakon osobne i/ili obiteljske nesreće tražio da dotični kojemu se nesreća dogodila provede odrijedjeno vrijeme u tugovanju - često i doslovno obilježen izvanjskim znakom poput crne odjeće - povukao se pred običajem da se emocionalno unesrečenog tjera pod svaku cijenu da sve zaboravi i krene dalje. Tugovanje je sramotna, prezrena rabota. Treba pod hitno naći nekog novog. I opet ničeg lošeg u takovim željama. No uočavamo li problem u fundiranju međuljudskih veza, odnosa? Ima li u tom neumornom presingu da se krene dalje nekakvog postvarivanja osoba, frommovske sebičnosti zaljubljenoga? S jedne strane vršimo pritisak sami na sebe da svoje romantične veze prikazujemo ultimativnima a s druge strane ih neumorno trivijaliziramo okrečući se od osobe drugoj osobi kao da se radi o modelima mobitela. Nothing lasts forever postaje nas životni moto koji je zgodno primijeniti istog trena čim nesto krene po zlu. Stare su pravne prakse dozvoljavale mužu da otjera ženu ako bi joj često zagarao ručak. Horror show. Stari Rimljani i novi houllebecqovski seksualni turisti  pjevaju istu pjesmu. Ja, ja, ja. Kako je to zatvoreno i tužno.

<< 01/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
1451

Powered by Blogger.ba